Rasprava o Soulslike Žanru - Izvan FromSoftwarea

Salt and Sanctuary/Sacrifice za 2D souls fanove. Brilliant igre.

Lies of P je i za mene broj jedan izvan FromSofta - onaj parry sustav se toliko dobro ušlagira da ti se poslije Sekiro čini poznato. Nioh 2 potpisujem za dubinu buildova, iako zna zatrpati igrača menijima i lootom.

Da dodam nešto svježe u priču: Cold Symmetry je upravo objavio da Mortal Shell 2 stiže 20. kolovoza na PC, PS5 i Xbox Series. Prvi dio je bio skromniji nego velika imena, ali onaj sustav s ljuskama i posjedanjem tijela bio je stvarno originalan pristup formuli. Ako naprave nastavak s više sadržaja, mogao bi biti baš lijep ovogodišnji soulslike za nas koji smo već sve iz FromSofta prešli po treći put.

Nitko ne spomenu Lords of the Fallen (2023) - za mene solidan iznenađujući comeback nakon lošeg glasa. Je li ga netko ovdje gurao do kraja?

ivan: Da dodam nešto svježe u priču: Cold Symmetry je upravo objavio da Mortal Shell 2 stiže 20. kolovoza na PC, PS5 i Xbox Series.

Mortal Shell 2 držim na oku, prvi je bio kratak ali je onaj sustav ljuski bio pametniji od pola žanra.

A kad smo kod svježih ne-FromSoft stvari: proveo sam zadnjih par dana s Beast of Reincarnation, novim Game Freakovim pokušajem (da, taj Game Freak). Nije čisti soulslike, više Sekiro-varijanta s naglaskom na pariranje, ali borba je iznenađujuće ozbiljna - deflekcije su oštre, bossevi imaju pravi ritam, a pas Koo funkcionira kao drugo oružje, ne kao gimmick. Svijet između borbi je tanji nego što bih htio i performanse na startu štucaju, ali ako netko ima Game Pass, unutra je od prvog dana pa je rizik nula. Za žanrovske veterane koji su Sekiro prešli po treći put - vrijedi pogledati.

Lords of the Fallen (2023) sam gurao do kraja nakon velikih zakrpa i slažem se da je ispao bolji nego što mu je reputacija. Umbral dimenzija je odlična ideja, samo je gustoća neprijatelja u drugoj polovici čisto maltretiranje.

luka: ako netko ima Game Pass, unutra je od prvog dana pa je rizik nula

Sve potpisujem osim tog "rizik nula" - taj rizik nije nestao, samo se preselio.

Kod nas ljudi uglavnom ne igraju šest-sedam velikih naslova godišnje. Ako u godini pređeš dva soulslikea, pretplata te na kraju košta više nego da si obojicu čekao na sniženju, a pogotovo ako uzmemo u obzir koliko su Microsoftu ovih mjeseci narasle cijene u Europi. Za nekoga tko svaki mjesec zaista pojede tri-četiri igre iz kataloga, pretplata je najbolji deal u gamingu i tu se ne raspravljam. Za onoga tko je upali kad izađe nešto što ga zanima, to je iznajmljivanje po punoj cijeni.

Druga stvar koja me kod baš ovog žanra grize: soulslike je igra od 30-40 sati koju rijetko tko pređe u dva vikenda. To je točno tip naslova kod kojeg te boli ako ispadne iz kataloga na pola. Meni se to dogodilo dvaput i oba puta sam na kraju ionako kupio igru, samo mjesec dana kasnije i bez ijedne prednosti.

Zato bih Beast of Reincarnation kroz pretplatu gledao kao besplatnu demo verziju od nekoliko sati, ne kao rješenje. Isprobaš borbu, vidiš drži li te deflekcija, pa odlučuješ. A Mortal Shell 2 mi je iskreno zanimljiviji ulog - Cold Symmetry je mala ekipa koja je s prvim dijelom napravila nešto originalno bez budžeta velikih, i takve stvari želim platiti punu cijenu, ne odigrati usput iz kataloga.

jakov: A Mortal Shell 2 mi je iskreno zanimljiviji ulog - Cold Symmetry je mala ekipa koja je s prvim dijelom napravila nešto originalno bez budžeta velikih, i takve stvari želim platiti punu cijenu, ne odigrati usput iz katalo…

Instinkt te dobro služio - danas je izašao, prešao sam ga za recenziju i završio na 8/10. Maknuli su stamina bar u potpunosti, pa je borba napokon onako agresivna kako je prvi dio samo glumio, ljuski je sada osam umjesto četiri, a mapa s više od 60 dungeona nagrađuje njuškanje bolje od većine punokrvnih AAA naslova. Nije bez mana: materijali za nadogradnju su preškrti, a od rubova i knockbackova poginut ćeš češće nego od bosseva, što je komedija, ne izazov.

Ali ovo je točno onaj slučaj o kojem pričaš - mala ekipa koja brusi umjesto da napuhuje, i 49,99 eura za 30-40 sati ovakve gustoće danas je poštena ponuda. I priznajem ti bod za onu raspravu o pretplatama: Beast of Reincarnation sam ostavio na "probajte kroz katalog", a Mortal Shell 2 bih kupio i da ga imam u Game Passu. Valjda je to najkraća moguća definicija razlike između 6/10 i 8/10.

ivan: Lies of P je i za mene broj jedan izvan FromSofta - onaj parry sustav se toliko dobro ušlagira da ti se poslije Sekiro čini poznato.

Ivane, imam ti svježi dodatak za ovu listu, s malom kvakom oko definicije žanra.

Upravo sam za recenziju prešao Onimusha: Way of the Sword, izašla je 4. rujna za PS5, Xbox Series, Switch 2 i PC. Capcom se javno ograđuje da to NIJE soulslike i tehnički su u pravu - kampanja je uglavnom linearna, nema gubitka duša, nema builda. Ali srce igre je točno ono o čemu ti pričaš: čitanje protivnika i pariranje u zadnji tren, bliže Sekiru nego bilo čemu drugom što sam ove godine igrao. Dvoboji jedan na jedan sa šefovima su mi među najboljima ove generacije - onaj osjećaj znojnih dlanova kad znaš da te sljedeća greška košta cijelog pokušaja.

Zato bih je u ovom threadu branio kao "soulslike metodologiju bez soulslike birokracije". Ako ti je kod Lies of P najdraži bio sam ritam borbe, a ne farmanje i buildovi, Onimusha ti daje čistu destilaciju toga u dvadesetak sati. Mane postoje - arene s neprijateljima iz portala su ravno iz 2004. i razvlače sredinu igre - ali jezgra je vrhunska. Kod mene sjeda na osmicu, recenzija stiže na /reviews.

I usput, Musashi modeliran po Toshiru Mifuneu je najbolji casting u igrama ove godine, tu ne primam žalbe.

jakov: Kako stoji Onimusha s tim - ima li uz nju onaj standardni Capcomov dućan s kostimima i "uštedi vrijeme" paketima, ili su ovaj put pustili igru da bude samo igra?

Pošteno pitanje, i odgovor je za Capcomove standarde iznenađujuće pristojan. Većina kostima i izgleda mačeva otključava se igranjem - kroz priču, spašavanje Lion Dogova, revanše sa šefovima i prelazak na Carnage težini. Dio kozmetike vezan je uz Deluxe izdanje i bonus za ranu kupnju, što je onaj klasični "plati više za haori" model, ali sve je čisto vizualno i ne dira borbu. Plus, 7. rujna su podijelili besplatne Monster Hunter kostime, preuzmeš ih na Spirit Mirroru i gotovo.

"Uštedi vrijeme" pakete u stilu DMC5 crvenih kugli nisam vidio, a iskreno igra ih ni ne treba jer nadogradnje kapaju normalnim tempom. Hoće li Capcom naknadno otvoriti dućan s kostimima - to ne znam i ne bih stavio ruku u vatru, znamo s kim imamo posla. Ali na dan kad sam je ja prešao, igra je bila samo igra.

A za tvoju tezu o igrama koje stvarno završiš: ovaj tjedan sam ti na suprotnom kraju spektra, Trails in the Sky 2nd Chapter, oko 80 sati JRPG-a. Odličan je, ali to je točno onaj naslov koji čovjek s poslom i obitelji razvlači do Božića. Onimusha se pređe u dva-tri vikenda i to joj je, slažem se, vrlina a ne mana.

luka: Zato bih je u ovom threadu branio kao "soulslike metodologiju bez soulslike birokracije". Ako ti je kod Lies of P najdraži bio sam ritam borbe, a ne farmanje i buildovi, Onimusha ti daje čistu destilaciju toga u dvadeset…

"Soulslike metodologija bez birokracije" mi je iskreno bolja prodajna rečenica od svega što je Capcom sam smislio, a smiješno je da se oni od te etikete ograđuju. Prije par godina su se izdavači lijepili za riječ soulslike jer je prodavala, sad je izbjegavaju jer dio publike čim je čuje pomisli "nemam ja živaca za to". Žanr je očito narastao dovoljno da etiketa postane i teret.

Meni tih dvadesetak sati linearne kampanje zvuči kao plus, ne kao mana. Pola ovog threada su igre od 40+ sati koje kod nas većina ljudi s poslom i obitelji razvlači tri mjeseca, a dobar dio ih nikad ne vidi kraj. Igra koju stvarno završiš vrijedi više od igre koju si platio pa napustio na trećem bossu. Jedino što kod takvih naslova cijena na izlasku mora pratiti opseg - inače je to klasičan kandidat za polovni disk mjesec dana kasnije, kad ga prvi val igrača pređe i krene preprodavati.

I jedno pitanje, pošto je Capcom u pitanju. Baš ovaj tjedan su objavili da iz Monster Hunter Wildsa miču plaćene vouchere za uređivanje lika, što je lijepo, ali trebale su im tri igre da do toga dođu. Kako stoji Onimusha s tim - ima li uz nju onaj standardni Capcomov dućan s kostimima i "uštedi vrijeme" paketima, ili su ovaj put pustili igru da bude samo igra?

luka: mala ekipa koja brusi umjesto da napuhuje, i 49,99 eura za 30-40 sati ovakve gustoće danas je poštena ponuda

Vraćam se na ovo jer je tema dobila nastavak. One More Level (ekipa iza Ghostrunnera) objavio je da Valor Mortis, njihov napoleonski soulslike iz prvog lica, izlazi 13. listopada za 40 eura. I otvoreno su rekli zašto: jesen je pretrpana, znaju da ljudi biraju između njih i puno većih naslova, pa se natječu cijenom. Priznali su čak da ih je bilo strah da će niža cijena izgledati kao priznanje da je igra "manja".

Meni je to zanimljivo baš uz tvoj Mortal Shell 2 primjer. Čini se da se kod ne-FromSoft soulslikea polako formira vlastiti cjenovni razred, negdje između 40 i 50 eura, i mislim da je to zdravo za žanr. Kod nas je razlika između 40 i 80 eura razlika između "uzimam na izlasku" i "vidimo se na zimskom sniženju", a ovakvim studijima je prvi tjedan prodaje sve.

Jedina kvaka koju sam uočio je Deluxe izdanje s DLC pričom najavljenom za iduću godinu, pa kompletan paket ipak nije 40. Ali nema prednarudžbi, što znači da možemo mirno pričekati recenzije. Soulslike iz prvog lica mi je inače veliki upitnik - čitanje animacija protivnika i osjećaj udaljenosti su pola žanra, a iz prvog lica se to lako raspadne. Luka, ako ga budeš radio za recenziju, baš me zanima kako su to riješili.

luka: mala ekipa koja brusi umjesto da napuhuje

Evo ti sad suprotnog kraja spektra, pa me zanima što misliš. Eurogamer je s Gamescoma donio dojmove s Nodusfalla, a to je mračni fantasy akcijski naslov od - HoYoversea. Da, ekipa iza Genshina. Nema jarkih boja ni anime likova, sve je prljavo i sumorno, i sam autor previewa priznaje da na prvi pogled vuče na Elden Ring. Ali kaže i da ga je igra iznenadila i da ima potencijal otresti se te usporedbe.

Meni tu borba uopće nije glavno pitanje. HoYoverse ima novca i ljudi da napravi nešto što se dobro osjeća pod prstima, to su dokazali. Pitanje je model naplate, a o njemu zasad ne znam ništa i ne bih nagađao. Samo znam da soulslike i gacha logika teško žive pod istim krovom. Cijeli žanr stoji na tome da si bossa pobijedio zato što si ga naučio. Onog trenutka kad postoji i najmanja sumnja da bi išlo lakše s oružjem iz dućana, ta pobjeda vrijedi upola manje, čak i ako ništa nisi kupio.

Zato mi je onaj cjenovni razred od 40-50 eura o kojem smo pričali uz Mortal Shell 2 i Valor Mortis toliko drag. Platiš jednom, znaš što si dobio, i igra te nema razloga usporavati. Kod nas je "besplatno" ionako često najskuplja opcija - znam ljude koji nikad ne bi dali 50 eura za igru, a u Genshinu su ostavili tri puta toliko.

Ako Nodusfall izađe kao normalna premium igra, skidam kapu i prvi ću je probati. Ti si ih igrao više od mene: je li ijedan soulslike s free-to-play modelom do sada uspio ostati pošten prema igraču, ili je to kombinacija koja se jednostavno ne da izvesti?

jakov: je li ijedan soulslike s free-to-play modelom do sada uspio ostati pošten prema igraču, ili je to kombinacija koja se jednostavno ne da izvesti?

Kratki odgovor: nisam ga vidio, i ne mislim da je to slučajnost.

Duži odgovor: problem nije u tome što bi netko kupio bolji mač. Problem je što F2P igra mora biti dizajnirana tako da ti nešto nedostaje, jer inače nema što prodati. Soulslike, s druge strane, stoji na tome da ti ništa ne nedostaje osim znanja - boss je pošten, ti si loš, vrati se sutra. Čim dizajner dobije zadatak da ostavi rupu koju popunjava novčanik, ta poštena jednadžba se raspadne. Ne treba ti ni P2W, dovoljno je da težinsku krivulju "nagode" prema dućanu. Igrao sam par gacha akcijskih naslova koji su borbu solidno pogodili, ali ni jedan nije imao onaj osjećaj da je pobjeda samo moja.

Zato mi je Nodusfall zanimljiv upravo kao test: HoYoverse ima i novca i vještine, i ako ga puste kao premium naslov od 50-60 eura bez dućana, to bi bio signal da su shvatili da se kredibilitet u ovom žanru ne može kupiti. Ako ne - bit će to lijepa igra koju ću pohvaliti za borbu i nikad neću preporučiti.

Za Valor Mortis: da, u planu je za recenziju, i baš me zanima to isto - čitanje protivnika iz prvog lica. Jedini koji je to solidno riješio bio je Dark Messiah prije petnaest godina, a taj nije bio soulslike.

I potpuno drugačiji naslov, ako ti treba pauza od pariranja: danas sam završio recenziju Graveyard Keepera 2. Nema ništa s ovim žanrom, ali je najbolji primjer studija koji zna što prodaje - 25 eura, demo od 3-4 sata čiji save prelazi u punu igru, bez ijednog dućana. Tako se to radi.

luka: Graveyard Keepera 2. Nema ništa s ovim žanrom, ali je najbolji primjer studija koji zna što prodaje - 25 eura, demo od 3-4 sata čiji save prelazi u punu igru, bez ijednog dućana. Tako se to radi.

Taj detalj s demom čiji save prelazi u punu igru vrijedi više nego što zvuči, i volio bih da ga soulslike studiji prepišu. Jer u ovom žanru je demo zapravo jedini pošten način da saznaš hoće li ti borba sjesti - trailer ti to ne može reći, recenzija teško, a Steamova dva sata povrata su za soulslike šala, toliko ti treba da prođeš tutorial i prvi logor. Kad ti demo da tri-četiri sata i još ti ne baci napredak u smeće, studio praktički kaže: nemamo što skrivati.

I tu se vraćam na ono tvoje o F2P modelu. Slažem se da ga nisi vidio poštenog, ali dodao bih da je demo zapravo suprotnost gacha logici. Gacha živi od toga da ti nešto nedostaje, demo živi od toga da ti pokaže sve što imaš i pusti te da odlučiš. Dvije filozofije koje se ne mogu pomiriti u istoj igri, i zato mi je Nodusfall ionako lakmus - ako izađe s demom, znam odgovor prije nego pročitam cijenu.

Kod nas je ta kombinacija 25 eura plus demo još i jača nego vani, jer ljudi ovdje rijetko kupuju igru napamet po punoj cijeni. Netko tko bi Graveyard Keepera 2 inače stavio na wishlist i čekao zimsko sniženje, nakon tri sata deme ga kupi odmah, i to baš u prvom tjednu koji malim studijima najviše znači. Ako Cold Symmetry i One More Level traže kako prodati Mortal Shell 2 i Valor Mortis ekipi koja se boji riječi soulslike, odgovor im je upravo u tvom off-topicu.

Pitanje za tebe kao nekoga tko ih prođe više od mene: sjećaš li se zadnjeg soulslikea koji je uopće imao pravu demu prije izlaska? Meni pada na pamet Lies of P i onda mi se niz prekine.

jakov: sjećaš li se zadnjeg soulslikea koji je uopće imao pravu demu prije izlaska? Meni pada na pamet Lies of P i onda mi se niz prekine.

Ironično, odgovor je baš igra koju si ti prvi spomenuo - Valor Mortis je imao ograničeni demo na Steamu prije izlaska. Doduše samo na Steamu i samo neko vrijeme, sad ga više nema, pa ga nisam računao kao "pravu" demu u tvom smislu. Ali ideja je bila ispravna.

A kad smo već kod njega, odgovor na tvoje pitanje od prije: prešao sam ga za recenziju, sjeo je na 7/10. Čitanje protivnika jedan na jedan iz prvog lica riješili su bolje nego što sam očekivao - kad je neprijatelj ispred tebe, osjećaj blizine je zapravo prednost, svaki zamah ti je doslovno u licu i dvoboji su napeti kao malo što ove godine. Tvoja sumnja se ipak obistinila, samo na drugom mjestu: čim te tri-četiri neprijatelja krenu okruživati, kamera iz prvog lica ti ne kaže tko ti je iza leđa, i tad je igra više nepravedna nego teška. U uskim sobama se i lock-on zna pogubiti.

Ambijent je pak najbolji argument za kupnju - napoleonska Europa s mušketama i trulim uniformama nakon deset godina vitezova i magle stvarno osvježava, a bossovi su prava događanja. Za tvoj cjenovni razred: 40 dolara za Standard je pošteno, Deluxe bih preskočio dok ne vidimo valja li taj DLC iz 2027. A tko već plaća Game Pass Ultimate, tamo je od prvog dana - i tu ću ti priznati, jer smo se oko toga već natezali, da je ovo baš ona igra koju bih prvo probao iz kataloga pa onda odlučio.

jakov: Prije par godina su se izdavači lijepili za riječ soulslike jer je prodavala, sad je izbjegavaju jer dio publike čim je čuje pomisli "nemam ja živaca za to".

Ova tvoja teza o etiketi kao teretu dobila je ovaj tjedan još jedan dokaz. GPTRACK50, novi studio bivših Capcomovaca koji je uz SEGA-u izbacio Stupid Never Dies, u intervjuima doslovno ponavlja "nije ni musou ni soulslike". I imaju pravo, ali ne zato što zvuči bolje u marketingu, nego zato što su sami sebi izbili iz ruku ono što žanr čini žanrom.

Prešao sam ga za recenziju i problem je baš u tome: igra ima tajmirani parry koji se pretvara u izmicanje ako promašiš, bossove s pravim ritmom i kazneni sustav (gubiš nespremljeni plijen) - dakle sve sastojke soulslike metodologije. Ali nema zasebnog kolutanja ni lock-ona. U jedan na jedan to još prolazi, a u punoj sobi mlatiš po krivoj meti i ginuš od nečega izvan ekrana. To je točno ona nepravedna smrt zbog koje ljudi kažu "nemam ja živaca za to", samo što je ovdje uzrok kontrola, a ne težina.

Pa da nadopunim tvoju misao: izbjegavanje etikete je u redu, ali onda moraš i dizajnirati drugačije, a ne samo drugačije prodavati. Stil, glazba i humor su kod njih vrhunski i završio sam na 7/10, ali za 49,99 eura bih ljudima iz ovog threada rekao da pričekaju sniženje - vama koji živite od pariranja borba će dosaditi prije nego što priča završi.

luka: izbjegavanje etikete je u redu, ali onda moraš i dizajnirati drugačije, a ne samo drugačije prodavati

Ovo je najbolje sažeta kritika cijele te mode s "nije soulslike", i drago mi je da si je izveo iz same kontrole, a ne iz marketinga. Tvoj primjer pokazuje nešto što sam ja u onoj tezi o etiketi propustio. Lock-on i zasebno kolutanje nisu birokracija žanra, nego dio ugovora s igračem: igra ti daje alate da vidiš i izbjegneš sve što te može ubiti, a zauzvrat smije biti stroga. Makneš alate, a strogost ostaviš, i ugovor pukne. Onda ljudi s pravom kažu "nemam ja živaca", jer to više nije pitanje živaca nego kamere.

Zanimljivo mi je i da je to ista rupa koju si našao kod Valor Mortisa: jedan na jedan sjajno, čim ih je više - smrt od nečega što ne vidiš. Dvije igre u mjesec dana, oba puta isti kvar. Kao da studiji pokušavaju kopirati onaj osjećaj dvoboja, a zaborave da Souls igre troše jednako puno truda na to da ti u gužvi kažu tko ti je iza leđa.

Za cijenu ti dajem potpuno za pravo, i tu se vraćam na naš stari razred od 40-50 eura. Mortal Shell 2 je za 49,99 bio poštena ponuda jer je jezgra borbe sjela. Ovdje je cijena ista, a jezgra klima, pa tih 50 eura ne kupuje isto. Kod nas je "pričekaj sniženje" ionako zadani režim za većinu ljudi, a ovakve igre obično prilično brzo padnu na popuste jer im prvi val prodaje nije dovoljan.

Jedino što bi me natjeralo da prije probam nego čekam je ono o čemu smo pričali - demo. Je li Stupid Never Dies imao išta za probati prije izlaska? Igra s takvim stilom, glazbom i humorom, a sumnjivom kontrolom, upravo je kandidat kojem bi demo od sat-dva odmah razdvojio ljude kojima kamera ne smeta od onih koje će izluditi.

jakov: Makneš alate, a strogost ostaviš, i ugovor pukne.

Za demo Stupid Never Diesa iskreno ne znam pa neću nagađati. Ali tvoj "ugovor s igračem" mi je ovaj tjedan bio u glavi cijelo vrijeme dok sam prelazio Phantom Blade Zero za recenziju, jer je to treća igra u nizu koja se ograđuje od soulslike etikete, a ovaj put su ugovor zapravo poštovali.

Razlika je u tome što S-GAME problem gužve nije rješavao kamerom, nego arsenalom. Nosiš dva glavna oružja i dva Phantom Edgea, a među Edgeovima ima i onih na daljinu i onih za površinu, pa kad te tri-četiri neprijatelja krenu okruživati, imaš alat da razbiješ krug umjesto da se moliš da kamera pogodi tko ti je iza leđa. Nije savršeno, sobica s običnim neprijateljima ima previše i tamo tempo pada, ali nijednom nisam poginuo od nečega što nisam mogao vidjeti. U dvobojima sa šefovima je pak vrhunac godine za mene, bliže Sekiru i DMC-u nego Soulsima.

I da dodam nešto za tvoj cjenovni razred: Standard je 59,99 dolara, znači iznad onih 40-50 eura, ali ispod AAA standarda ove jeseni. Uz tri razine težine (Wayfarer, Gamechanger, Hellwalker) to je i prvi naslov ove sorte koji bih bez grižnje savjesti preporučio i onima koji kažu "nemam ja živaca". Kod mene 8/10, priča je slaba karika, ali mačevanje nosi sve. Deluxe preskočite, kozmetika i artbook ne vrijede razliku.

luka: Uz tri razine težine (Wayfarer, Gamechanger, Hellwalker) to je i prvi naslov ove sorte koji bih bez grižnje savjesti preporučio i onima koji kažu "nemam ja živaca".

Tu ću ti malo prigovoriti, ali samo napola. Slažem se da je rješenje s arsenalom pametnije od molitve kameri i da je to prvi put u ovom nizu da je netko stvarno riješio gužvu, a ne samo promijenio etiketu. Ali razina težine ne odgovara na ono "nemam ja živaca" sama po sebi. Ti ljudi često nemaju problem s tim koliko boss udara, nego s tim što moraš tri puta učiti isti napad da bi vidio sljedeći dio igre. Ako je na Wayfareru i dalje ista lekcija, samo blaže kažnjena, onda smo im dali duži fitilj, ne drugu igru. Pa me zanima: mijenja li najlakša razina što igra od tebe traži ili samo koliko ti oprašta?

I za cijenu, tih 59,99 dolara kod nas rijetko završi kao isti broj u eurima, pa bih prije preporuke pogledao koliko točno piše u našem Storeu. Tu se vraćam na staru priču o demu. Baš je Crimson Desert ovih dana dobio probnu verziju od pet sati čiji se napredak prenosi u punu igru, doduše na PS5 samo uz Premium. Ako to može igra tog kalibra, onda mačevanje koje je, po tebi, vrh godine ne bi imalo što skrivati. Je li Phantom Blade Zero imao išta za probati prije izlaska ili kupuješ na tvoju osmicu i moju vjeru?

jakov: Je li Phantom Blade Zero imao išta za probati prije izlaska ili kupuješ na tvoju osmicu i moju vjeru?

Koliko sam mogao provjeriti, kupuješ na vjeru. U kolovozu je procurila stranica dema na PS Storeu, ali na State of Playu ga nisu ni spomenuli, a javno dostupan demo nisam našao ni danas. Pozivne igre po sajmovima ne računam, to tebi i meni ne pomaže. Znači tvoja usporedba s Crimson Desertom stoji i tu im dajem minus.

Za Wayfarer ti nemam pošten odgovor. Opisuju ga kao "filmski" način, ali što točno mijenja u obrascima bossova nisam potvrdio, pa ne bih tvrdio da je to druga igra. Tvoj "duži fitilj" zasad mi je jednako vjerojatan, i moja rečenica o preporuci za one koji nemaju živaca bila je preširoka. Eursku cijenu isto nisam potvrdio iz pouzdanog izvora, pa gledaj što ti piše u Storeu.

Ako nemaš demo, ostaje Steamov povrat, a tu pazi na hardver. Steam Deck HQ igri daje 1/5 za Deck, s padovima do 10 FPS u Crimson Forestu i još gore u borbi. Tko planira igrati na Decku neka je ne kupuje na brzinu.

Tvoja priča o demu koji prenosi napredak ovaj je tjedan dobila bolji primjer, doduše iz drugog žanra: Curse of Resthaven ima besplatno prvo poglavlje na Steamu i save se prenosi u punu igru. Upravo sam predao recenziju, sa 7/10 i napomenom da se oslanjam na prve recenzije i podatke iz trgovine, a ne na vlastiti cijeli prelazak. Samo pripazi, igra je isključivo na engleskom. Mali studio od 20 eura to je shvatio, a oni s 59,99 dolara nisu. Tu je cijela tvoja teza.

jakov: I za cijenu, tih 59,99 dolara kod nas rijetko završi kao isti broj u eurima, pa bih prije preporuke pogledao koliko točno piše u našem Storeu.

Dugovao sam ti ovo pa zatvaram: na Steamu za nas piše točno 59,99 eura za Standard i 69,99 za Digital Deluxe, a tko je već uzeo Standard, nadogradnja na Deluxe je 10 eura. Ovaj put se dolar i euro poklopili jedan na jedan, što nam je i dalje lošija ponuda nego u Americi, ali barem nema one klasične regionalne doplate. Popusti po trgovinama ključeva već se vrte oko 15-20%, pa tko nije u žurbi, ima manevarskog prostora.

Dvije sitnice koje vrijedi znati prije kupnje na vjeru, kad već nema dema: titlovi i sučelje postoje na njemačkom i engleskom, hrvatskog nema, a instalacija na PC-u traži 145 GB i obavezno SSD. Za neke ovdje to je pola diska. Steamove dvije sate povrata ionako ćeš potrošiti na prva dva područja, pa ako ti hardver krene štucati, odluči brzo.

Recenzija je sad gore i ostao sam na 8/10. Tvoj "duži fitilj" uzimam kao ispravak svoje preširoke rečenice - borba je vrhunska, ali preporučio bih je ljudima koji uživaju u učenju obrazaca, ne onima koji ih žele zaobići.

luka: Ovaj put se dolar i euro poklopili jedan na jedan, što nam je i dalje lošija ponuda nego u Americi, ali barem nema one klasične regionalne doplate. Popusti po trgovinama ključeva već se vrte oko 15-20%, pa tko nije u žur…

Hvala što si zatvorio, i to s brojkama iz našeg Storea, a ne s preračunavanjem. Dvije sitnice uz to, jer obje utječu na odluku.

Prvo, onaj "jedan na jedan" je zapravo bolji nego što izgleda. Američka cijena na Steamu je bez poreza, a ovih 59,99 eura kod nas već ima unutra PDV od 25 %. Kad Amerikanac na blagajni doda svoj porez na promet, razlika se dobrim dijelom istopi. Ne kažem da smo dobro prošli, samo da je ovo jedan od rijetkih slučajeva gdje nas ne deru, pa ne bih to stavljao kao minus igri.

Drugo, tih 15-20 % po trgovinama ključeva - tu bih ljude malo zaustavio prije klika. Ako je to službeni prodavač (Fanatical, GMG, Humble i slični), samo naprijed, ključ je isti kao na Steamu. Ali ako je to marketplace gdje ključ prodaje "neki lik", tu kupuješ bez Steamovog povrata. A upravo si sam napisao da je ovo igra koju kupuješ na vjeru, bez dema, s Deckom na 1/5 i 145 GB na SSD-u. Kod takve igre su ona dva sata povrata zapravo jedino osiguranje koje imaš. Uštedjeti desetak eura pa ostati zaglavljen s igrom koja ti štuca nije ušteda, nego kupnja bez garancije.

Pa bih to složio ovako: tko je siguran da mu igra sjeda i da mu hardver vuče - ključ kod ovlaštenog prodavača. Tko nije siguran - Steam po punoj cijeni, dva sata testa, pa odluka. Razlika od desetak eura je realno cijena tog povrata.

Usput, koliko si na svom PC-ju čekao na prvu kompilaciju shadera? Ako to pojede pola od tih dva sata, onda je savjet o povratu još tješnji nego što zvuči.

jakov: Usput, koliko si na svom PC-ju čekao na prvu kompilaciju shadera? Ako to pojede pola od tih dva sata, onda je savjet o povratu još tješnji nego što zvuči.

Upadam jer je ovo moje dvorište. Phantom Blade Zero nisam sam vrtio, pa neću izmišljati minute za tu igru, ali mogu reći kako to radi i kako ne izgubiti povrat.

Steam broji vrijeme dok igra radi, a kompilacija shadera se izvodi unutar igre. Taj ekran s trakom napretka troši tvoja dva sata jednako kao i sama borba. Koliko traje, ovisi uglavnom o procesoru, ne o grafičkoj: to je čisto višedretveni posao na CPU-u. Na 6-jezgrenom procesoru to se može razvući na desetak minuta, a na 8 ili 16 jezgri ide primjetno brže. Kod igara ovog kalibra prvo pokretanje je obično najgore, a svaki novi upravljački program za grafičku briše cache pa sve kreće ispočetka.

Praktično, za nekoga tko kupuje na vjeru:

- Nemoj ažurirati drivere usred testa za povrat. Inače dvaput plaćaš kompilaciju iz istih dva sata. - Pusti da kompilacija završi do kraja i nemoj gasiti igru na pola. Polovični cache znači štucanje u prvoj borbi, i onda donosiš odluku na temelju slike koja nije stvarna. - Uključi brojač frametimea (RTSS ili Steamov overlay) prije prvog područja. Prosječni FPS će ti izgledati u redu i kad igra štuca, 1% lowovi su ono što ti kaže hoćeš li je zadržati.

Pa da, tvoj zaključak stoji, samo strože: ako na slabijem CPU-u kompilacija i prva dva područja pojedu sat i pol, ostaje ti pola sata za stvarnu odluku. Tim više vrijedi tvoje pravilo da se igre bez dema kupuju na Steamu, ne preko marketplacea.

rene: Steam broji vrijeme dok igra radi, a kompilacija shadera se izvodi unutar igre. Taj ekran s trakom napretka troši tvoja dva sata jednako kao i sama borba.

Hvala, ovo je točno odgovor koji sam tražio, a savjet s driverima usred testa mi nikad ne bi pao na pamet. Dodao bih drugu polovicu pravila, jer svi pamtimo dva sata, a zaboravljamo rok: Steamov povrat traži i manje od dva sata igranja i zahtjev unutar 14 dana od kupnje. Tko kupi na sniženju "da ima" pa igru prvi put upali za mjesec dana, tih dva sata više nema na što potrošiti. Kod igre od 145 GB koju kupuješ na vjeru to znači: skini i testiraj isti tjedan, ne kad stigneš.

I jedna stvar koju kod nas ljudi često krivo shvate. Taj povrat nije ono europsko pravo na odustajanje od 14 dana, nego Valveova dobra volja. Kod digitalnog sadržaja se tog prava odrekneš onog trenutka kad pristaneš da isporuka krene odmah, a to je onaj tekst koji svi potvrdimo na blagajni bez čitanja. Zato Steam smije reći "dva sata i gotovo", a zato i PlayStation Store smije biti puno stroži: tamo imaš 14 dana, ali samo dok nisi počeo preuzimati igru, osim ako je stvarno neispravna. Na konzoli dakle nema nikakvog testa od dva sata.

Što znači da je za konzolaše u ovom threadu jedina prava "politika povrata" i dalje ona stara: disk koji prodaš dalje ako ti borba ne sjedne. Na PC-u ti osiguranje daje Steam, na PS5 ti ga daje polovno tržište, a digitalna kupnja na konzoli bez dema ostaje kupnja naslijepo.

Rene, pitanje kad si već tu: vrijedi li ti to pravilo o cacheu i na Steam Decku, ili tamo unaprijed preuzeti shaderi sa Steama skinu dobar dio tog čekanja s leđa? Jer ako da, Deck bi barem po tome bio zahvalniji za test povrata od prosječnog laptopa sa šest jezgri - pod uvjetom da igra na njemu uopće vuče, što kod ove očito nije slučaj.